Kako napraviti svoju prvu koreografiju

Za prvu koreografiju odaberi uporište (osjećaj, ideju ili jednostavno pjesmu), stavi jedan pokret svake četiri dobe, a onda se vrati i popuni prijelaze. Tako rade iskusni koreografi: prvo kostur, zatim popunjavanje. Ta metoda zastrašujući problem prazne stranice svodi na dva prolaza s kojima se možeš nositi. Ne treba ti velik rječnik pokreta, ne trebaju ti originalni pokreti i komad ne mora biti dug. Prva koreografija od četiri osmice koju stvarno završiš nauči te više od ambiciozne koju napustiš. Evo postupka od uporišta do gotovog komada.

Počni od uporišta

Svaka koreografija treba uporište: osjećaj, ideju, priču ili samo pjesmu. Zvuči apstraktno, ali to je najpraktičniji alat koji ćeš koristiti, jer se svaka sljedeća odluka provjerava prema njemu: brzo ili sporo, oštro ili meko, gore ili dolje. Bez uporišta slažeš pokrete nasumično i to se vidi. S njim i jednostavan pokret djeluje namjerno.

Zatim nauči strukturu pjesme prije nego što koreografiraš ijednu dobu. Pusti je na ponavljanje, broji osmice i označi gdje padaju naglasci, rastovi i dropovi. Koreografija je razgovor s pjesmom, a ne možeš razgovarati s glazbom koju znaš napola. Ako ti je brojanje glazbe novo, kreni od osnova u Kako plesati u ritmu.

Metoda dva prolaza

Prvi prolaz: kostur. Stavi jedan pokret svake četiri dobe, i to je sve. Malo mijenjaj smjer, razinu ili brzinu kako bi pratio pjesmu. Pri toj gustoći komad od 30 sekundi traži samo oko 15 odluka, a to je količina koju početnik stvarno može završiti. Glavne naglaske i oblike smjesti na trenutke koje glazba ističe.

Drugi prolaz: popunjavanje. Vrati se i poveži kostur: prijelazi, dah, prijenosi težine. Ovdje živi tečnost. Komad izgleda isprekidano kad ništa ne nosi pokret od poze do poze. Pusti energiju da putuje kroz tijelo između oblika: rez rukom nastavlja se u rebra ili noge prije sljedeće poze, umjesto da naglo završi tamo gdje je počeo. Prijelazi su doista najteži dio koreografije, teži od samih pokreta, pa očekuj da će ovaj prolaz trajati dulje od prvog. To je normalno i ne znači da nešto radiš krivo.

Odakle dolaze sami pokreti? Odasvud. Skupljaj pokrete koje voliš od koreografa koje pratiš, uzimaj iz spotova pjesme koju koristiš, posuđuj sa satova na kojima si bio. U prvom komadu originalnost je u tvom izboru i tvojim prijelazima.

Koristi ograničenja za ideje

Ograničenja daju ideje bolje od slobode. Zadaj si središnji motiv ili fizičko ograničenje, samo zaobljeni pokreti, ruke u jednoj ravnini, sve se kreće u jednom smjeru, i komad se počne pisati sam. Svako ograničenje pretvara "sve je moguće" u zagonetku koja se može riješiti. Pomaže i rad bez glazbe: improviziraj na jednostavan zadatak (oblik koji crtaš, promjena tempa, raspoloženje) i iz rezultata izvuci materijal. A ako ti je čudno koreografirati za sebe, zamisli da komad radiš za nekog drugog. Taj odmak puno olakšava objektivno ocjenjivanje materijala.

Za brze dijelove dobro je znati da postoji podjela dobe: brojanje "1 e i a" daje ti četiri točke za pokret unutar jedne dobe. Tako koreografi smjeste gusti dio koji obično brojanje ne može obuhvatiti. Prvom komadu to ne treba, ali kad znaš da postoji, brza glazba prestaje djelovati nemoguće.

Završi, snimi i nauči nekog drugog

Otpleši gotov komad i snimi ga. Snimka ti puno iskrenije od ogledala pokazuje koji se prijelazi vide, a koji nestaju. Zatim ga, ako možeš, nauči nekoga: prijatelja, brata ili sestru, kameru koja glumi učenika. Kad svoj pokret objašnjavaš naglas, ponovno ga osjećaš kao svoj i otkrivaš svaku rupu koju si prikrio dok si vježbao.

Stvaranje koreografije vraća se i u sve ostalo što radiš kao plesač. Kad radiš svoje komade, učiš jezik svog stila iznutra. Počinješ čuti pokret u frazama, a ne kao pojedinačne korake, i tuđe koreografije odjednom lakše pohvataš. O pamćenju u toj vještini piše Kako zapamtiti koreografiju, a improvizacija koja hrani prvi prolaz najbrže raste uz vježbe iz Kako plesati freestyle za početnike.

Česta pitanja